Šta je demencija?

Faktori rizika i uzroci demencije

Demencija se često smatra sastavnim delom starosti. Ovo je predrasuda, demencija predstavlja ozbiljnu bolest koju je moguće i potrebno blagovremeno lečiti. Ona se najčešće javlja u starosti, ali nikako nije deo normalnog starenja. Postoji nekoliko znakova koji ukazuju na razvoj demencije:

  • gubljenje sposobnosti pamćenja, posebno novih događaja, kao i upamćivanja novih informacija
  • gubljenje sposobnosti razmišljanja i rasuđivanja
  • gubljenje sposobnosti za rad i različite veštine
  • gubitak orijentacije
  • promene ličnosti i ponašanja
  • različito emotivno reagovanje
  • oštećene jezičke funkcije – govora, čitanja, pisanja
  • halucinacije se uglavnom pojavljuju u napredovalom stadijumu bolesti

Demencija je sindrom globalnog mentalnog propadanja, kao rezultat propadanja moždanih ćelija (neurona) kod degenerativnih promena na moždanom tkivu ili kod oštećenja koja nastaju zbog različitih procesa u drugim bolestima. Dosadašnja istraživanja su utvrdila nekoliko faktora rizika koji utiču na pojavu i razvoj demencije. Starost jeste najbitniji faktor rizika u razvoju demencije, ali lista tu tek počinje. Faktori rizika u srednjem životnom dobu koji mogu biti odgovorni za razvoj demencije u kasnijem životnom dobu, a mogu se korigovati, su:

  • Hipertenzija (naročito nekontrolisana)
  • Visok nivo holestrerola oboljenja
  • Kardiovaskularna oboljenja
  • Gojaznost
  • Depresija
  • Pušenje
  • Traumatsko oštećenje mozga
  • Obrazovni nivo

Alchajmerova bolest je najčešći oblik demencije (60-70%). Bolest zahvata delove mozga koji kontrolišu pamćenje, govor, rasuđivanje, mišljenje i ostale kognitivne funkcije. Dovodi do poremećaja ponašanja i izmene ličnosti. Potom po zastupljenosti slede druge vrste demencije – demencija sa Levijevim telima, grupa frontotemporalnih demencija i vaskularne demencije.

Kada se govori o demenciji primećuju se tri faze u razvoju bolesti:

  1. Početna ili rana faza. Nastaje postepeno i najčešće se ne prepoznaje.
  2. Manifestna ili srednja faza. Nastaje obično posle 2-4 godine od prvih prepoznatih simptoma bolesti.
  3. Terminalna ili kasna faza. Traje od nekoliko meseci do godinu dana.

Podrška i lečenje demencije


Demencija zahteva kontinuirano i posvećeno lečenje. Mere mogu biti farmakološke, odnosno one koje uključuju lekove i nefarmakološke. Farmakološko lečenje uključuje inhibatore acetilholinesteraze i memantin. Oni se primenjuju u lečenju kognitivnih simptoma i dovode do stabilizacije stanja.

Nefarmakološke mere predstavljaju najbolji terapijski pristup na početku lečenja. Ističe se značaj individualnog pristupa. Obolela osoba najbolje funkcioniše u bezbednom, mirnom i poznatnom okruženju, uz adekvatnu podršku nagovatelja i različite stimulativne podsticaje. U poslednjim stadijuma bolesti neophodna je palijativna nega. Palijativna nega je sveobuhvatna briga i nega koja se obezbeđuje osobama u terminalnoj fazi bolesti.

Pored zdravstvenih mera postoje mere i usluge Centra za socijalni rad, u cilju zaštite lica obolelih od demencije:

  • Privremena starateljska zaštita
  • Strateljska zaštita lica lišenih poslovne sposobnosti
  • Posredovanje u pružanju usluga pomoći u kući
  • Posredovanje u pružanju usluga dnevnog boravka za starije
  • Smeštaj u ustanove socijalne zaštite
  • Ostvarivanje prava na novčanu naknadu za tuđu negu i pomoć za lica koja ne ostvaruju penziju
  • Savetovni rad